Zašto nam se čini da se škola sporo mijenja?

I inače, kad su promjene u pitanju,  proces često ne prati želje i ideje a osobito kad su u pitanju promjene u ljudskim glavama. Tako je i po pitanju promjena u našim školama. Uvijek netko "vidi" korak dalje a mnogima je teško "hodati" i na provjerenom terenu. Međutim, mislim da u globalu naše škole doživljavaju velike promjene.

Jer, promjene su se "dogodile" u glavama naših učitelja a cijeli niz okolnosti ih je na to naveo. Generacije roditelja koji danas dolaze u školu kao partneri u odgoju i obrazovanju svoje djece su mahom visoko obrazovani, suvremenih pogleda na svijet, visoko osviješteni i zahtjevni jer su i sami, na svojim radnim mjestima i raznim društvenim pozicijama svakodnevno izloženi tržišnoj utrci znanja, vještina, ideja te tako odgajaju i svoju djecu.

Oni su svjesni koje su to socijalne vještine njihovoj djeci potrebne da bi se sutra mogla uključiti u društvo u širem smislu i upravo to očekuju od škole. Zato su danas didaktičko metodička oblikovanja nastave ipak drugačija nego do prije samo nekoliko godina. A isto tako, roditelji su pozvani da se svakodnevno uključuju u život i rad škole kao pomagači, suradnici i voditelji pojedinih projekata.

Uvijek ima roditelja kojima se čini da se presporo odvijaju procesi mijenjanja u praksi,međutim,obzirom na to da su učitelji kreatori i istovremeni vrlo odgovorni za provođenje nastavnog procesa,treba im dati vremena kako bi uopće i oni osvjestili tu svoju autonomiju u odlukama i izboru metoda i postupaka koje odabiru za rad s djecom.Na račun udžbenika su isto tako česti komentari,više kritike,no i tu su velike promjene učinjene.Udžbenik opet sam po sebi ne služi u potpunosti svrsi ako ga učitelj ne primjenjuje na djeci prilagođen način te samim time ih uči kako će ga koristiti.Udžbenici su doduše puni informacija koje se mnogima čine bespotrebne i suvišne no ako se taj izvor znanja shvati kao mjesto gdje svatko može pronaći informaciju koja ga zanima o određenoj temi a nisu sve upotrebljive i u nastavi,onda je jasno da se n eke stvari iz udžbenika djeci prenose kao informacija,neke kao zanimljivosti,neke je potrebno znati radi nastavka školovanja,neke je potrebno povezati sa životom a neke će iskusan učitelj jednostavno preskočiti ocjenjujući da djeca nema dovoljnu zrelost da bi ih shvatila ili ih pak podrobnije uče u narednom razredu.Ta autonomija u procjeni donosi i veliku odgovornost no istovremeno dopušta prostor kreiranja i unošenja osobnosti.
Da se ne govori o promijenjenim metodama i oblicima rada u nastavi....danas djeca već u najranijoj školskoj dobi rade na projektima,suradnički u manjim skupinama,poučavaju se međusobno u paru,ni domaće zadaće više nemaju isključivo karakter reprodukcije i pasivnog rješavanja tj.prepisivanja.Vješt učitelj kombinira metode rada jer ima sadržaja koji se ipak najbolje djeci prenose predavačkom nastavom.Nemali je broj učitelja koji su uveli računalo u nastavu,medij koji je djeci poznat,kojeg oni vole i što je najvažnije spretno se njime služe.Pametan će učitelj dopustiti djeci ulogu mentora u informatičkoj edukaciji a zatim samo obrazovne sadržaje prirediti na način koji računalo može "progutati".Mislim da su i tu velike promjene unatrag samo nekoliko godina.Pa ni roditeljski sastanci nam više nisu "noćna mora" jer su organizirani na principu radionica i okruglih stolova pa roditelji imaju puno više koristi nego kao pasivni slušatelji do sada.Nekome se možda čini da je to sve premalo no mi ,koji školu doživljavamo "iznutra" sigurni smo da smo već puno promijenili.i što je najvažnije,ne očekujemo promjene izvana i odozgo već osluškujemo "bilo" naših roditelja i učenika i prema tome oblikujemo svoju pedagošku praksu.
Neki od tih elemenata promjena nisu jednostavno mogući bez dodatnih edukacija i stručnog usavršavanja pa su i tu uočene velike promjene ,od informatičkog do "emocionalnog" opismenjavanja,o samoj metodičkoj pripremi da i ne govorimo.
Nestrpljivost je prisutna no čini se i ne baš opravdana jer gdje god su ljudi u pitanju,potrebno je svakoj promjeni prići humano jer pritisci i kritike ne djeluju učinkovito.Zato savjeti,podrške,pomoć i poticaji su uvijek dobrodošli.I vi kao roditelji uvijek ste dobrodošli kao nositelji promjena u školi.Uostalom,tko bi mogao biti više zainteresiran da mu se dijete obrazuje u promijenjenim uvjetima , od vas samih.A na učitelje možete računati.